Inicijativa 1POSTOZAGRAD u suradnji s Projektom 1POSTOZAUMJETNOST, uputila je dopis zagrebačkoj gradskoj upravi i pokrenula peticiju za reorganizaciju, novu komunalnu opremu i promjenu načina upravljanja javnim prostorom Cvjetnog trga. U zahtjevu se ističe da je najavljena rekonstrukcija trga, koja bi se izvodila po zastarjelom i katastrofalnom projektu, a čije se promjene na plohi trga svode na novo i skupo popločenje - nepotrebna i neprihvatljiva.

U četvrtak 31.05.2012. Dani zagrebačke arhitekture preselili su iz DAZ-a na Arhitektonski fakultet gdje su predavanja održali Zoran Boševski i Boris Fiolić, Boris Podrecca te Branimir Medić i Pero Puljiz. U petak 01.06. održava se središnja svečanost u Gliptoteci s početkom u 19 sati gdje će 9 autorskih timova predstaviti svoje projekte zagrebačkih stambenih zgrada, a zatim slijedi druženje i prigodni domjenak.

Vera Petrinjak Šimek gradska je zastupnica u Skupštini Grada Zagreba, a za h-alter piše kolumnu Bilješke gradske zastupnice gdje nas redovito izvještava o aktualnim sjednicama i raspravama te izglasanim rješenjima. Pročitajte najnoviju epizodu Gradske sjednice - Bespuća ZG urbanizma gdje se dodiruju teme Starog Trnja, Hoto Centra, popločenja Cvjetnog trga, Jakuševca i druga.

Već dobro poznat Bandićev konj koji se udomaćio na Cvjetnom trgu skupljajući potpise za preuređenje podne obloge ovog živahnog trga u centru Zagreba, ovog vikenda imao je burnu noć. U noći sa subote na nedjelju buknuo je u plamenu i gorio nekoliko minuta dok od njega nije ostala samo metalna konstrukcija. Uzrok požara ostao je nepoznat. No nema razloga za tugu. Konj je dobio novo ruho i danas stoji na istom mjestu kao da se ništa nije dogodilo.

Svaki čin građenja uvijek je i iskaz određenog nasilja nad mjestom – onim što arhitekti zovu „zatečenim stanjem“, jedan brutalni, poprilično ekscesan proces koji zadire u topografiju, transformira tkivo grada, zaposjeda nedirnuta prirodna područja, mijenja vizure, kroti prostor. Ako nastanak (ili nestanak) pojedine arhitekture možemo sagledati sa stajališta egzistencijalne nužnosti, kulturnog dostignuća ili društvene potrebe, dakle kao dio koliko-toliko logičnog procesa transformacije izgrađenog okoliša razumijemo to nasilje kao modernizacijsku neizbježnost, kao nužan zahvat na građevnom tkivu koje je i dio kolektivnog bića i njegovog identiteta

Netom je započeto rušenje dvaju zgrada provincijalnog mjerila na zapadnom perimetru Cvjetnog trga, istina najstarijih, ali upravo zato i ponešto neuglednih, koje podsjećaju na vremena u kojem je stari Zagreb tek započeo svoju građansku i urbanu modernizaciju. Funkciju glavnoga gradskog arhitekta je uz patronat Izidora Kršnjavoga obnašao Herman Bollé, autor upravo jedne od spornih građevina na Cvjetnom, koji je doveden da Zagreb europeizira u duhu stilskog eklekticizma, ali i da ga opremi neophodnim gradnjama od javnog značaja poput škole i muzeja, crkava te, naposljetku, i njegovoga najboljeg rada – Arkada na Mirogoju. Bolléov je zadatak bila upravo izgradnja novog identiteta hrvatske metropole u nastajanju, čemu je neosporno pridonio uz određene kolateralne žrtve, primjerice kule ispred Katedrale, a Zagrepčani su umjesto razmjerno skromnoga ali autentičnog baroknog pročelja Katedrale dobili spektakularne (još „starije“) neogotičke tornjeve što, uostalom, nije bila neuobičajena praksa tog vremena.