Rođen je 1930. u Karlovcu. Diplomirao je 1955. na Arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Asistent je na Katedri za arhitektonsko projektiranje 1956.-61., a u Kabinetu za teoriju arhitekture 1961.-66. Voditelj projektne grupe Projektnog biroa „Interinženjering“ u Zagrebu bio je 1967.-69., a vodeći projektant Građevnog projektnog zavoda u Rijeci 1969.-78. Za izvanrednoga profesora za kolegij „Elementi visokogradnje“ na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci izabran je 1974. Doktorat tehničkih znanosti iz područja arhitekture i urbanizma obranio je 1977. Na Fakultetu graditeljskih znanosti u Rijeci izabran je 1978. za izvanrednoga, a 1980. za redovitoga profesora iz kolegija „Elementi visokogradnje“ i „Zgradarstvo“. Za redovitoga profesora kolegija „Teorija arhitekture“ i „Arhitektonsko projektiranje VIII i IX“ na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu izabran je 1983. Za izvanrednoga člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 1988., a za redovitoga člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 1991. Savjetnik za arhitekturu i urbanizam Predsjednika Republike Hrvatske bio je 1991. Za profesora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu izabran je 2001. Za člana predsjedništva HAZU izabran je 2004., za tajnika Razreda za likovne umjetnosti HAZU 2011., za člana Savjeta prostornog uređenja Republike Hrvatske 2008.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja: nagrada za životno djelo „Vladimir Nazor“ (1991.), „Viktor Kovačić“ za životno djelo (1993.), „Nikola Tesla“ (1979.), „Viktor Kovačić“ (1963.), godišnja nagrada „Vladimir Nazor“ (1979.), savezna nagrada „Borba“ (1967. i 1979.), republička nagrada „Borba“ (1973.), Velika nagrada Zagrebačkog salona (1980.), nagrada Sveučilišta u Zagrebu «Fran Bošnjaković» (1997.), red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997.), Zlatni grb grada Splita (1979.), medalja grada Šibenika (1969.), diploma i plaketa Savezne privredne komore (1972.), spomen medalja Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1969.) i dr.
Autor je brojnih arhitektonskih projekata. Od ostvarenih djela važno je istaknuti antologijska dijela hrvatske i svjetske arhitekture poput remek-djela - Gradskog stadiona Poljud u Splitu (1976.-79.), koji je bio uzor mnogim svjetskim stadionima koji su ga oblikovno slijedili. Hotelski sklop „Haludovo“ (1969.-70.) na Krku, najvažnije djelo hrvatske hotelske arhitekture sedamdesetih godina, nastalo u desteljeću u kojem je izgrađena većina hotelskih kapaciteta i u vremenu kada se zemlja okrenula turizmu. Haludovo je postalo poznato i izvan granica bivče zemlje, a u njemu su odsjedali mnoge poznate svjetske osobe iz javnog đivota te koje je postalo simbol turističkog booma sedamdesetih.
Nadalje potrebno je spomenuti i Crkvu sv. Nikole u Rijeci (1983.-88.), hotelski sklop „Solaris“ (1967.-68., prva faza), dječju ustanovu „Mihaljevac“ u Zagrebu (1973.), Muzej oslobođenja u Sarajevu (sa Šmidihenom i Horvatom, 1959.-63.), Crkvu Blaženog Augustina Kažotića u Zagrebu (1995.-2004.), Pravni fakultet u Rijeci (s Olgom Magaš) te Ambulantu „Dina“ na Krku (s M. Uravić, 1980.) i dr.
Njegovi arhitektonski radovi publicirani su u inozemnim knjigama i časopisima, poput: Architecture in the 20th Century (Udo Kulterman); Zeitgenossische Architectur in Osteuropa (Udo Kulterman); Hotels, Motels and Condominiums (Fred Lawson), L'architecture d'aujourdhui, Detail, Bauwelt, Domus, Deutsche Bauzeitschrift, The architects Journal, Progressive Architecture, Polytechnisch tijdschrift i dr. Njegovi radovi i projekti izlagani su na izložbama u Frankfurtu (1986.), New Yorku (1985.), Brightonu (1987.) i drugdje.
Projekti
Vezane vijesti
|
24/10/2013 In memoriam
S velikom tugom javljamo da je nakon teške bolesti preminuo renomirani hrvatski arhitekt i akademik Boris Magaš.
|
Društvo
