CILJEVI:
Razumjeti granicu kao mjesto na kojem se prostor uspostavlja preko stvaranja razlika (unutra/vani, gore/dole…)
Bez granica se ne postoji … arhitektura koja se bavi prostorom određuje (ispisuje) ga granicama (zid, strop ….)
Kada su te granice konačne i bez mogućnosti upisivanja razlika među njima i stvaranja novih prostora, prostor je napušten od korisnika.
Tijelom korisnika , njegovim različitim načinima korištenja stvara u se stalno novi prostori u prostoru i uspostavljaju nove granice.
METODE I ALATI:
Radionica se odvija isključivo preko praktičnog rada.
Donosimo na radionicu onoliki broj stolica koliko je polaznika. Svaki polaznik izabire jednu stolicu i sjeda na nju . Razgovaramo potom o tome gdje je granica stolice , što su njene granice. Vjerojatno će djeca opisati oblik i materijal. Nakon toga se djeca dignu i stave sve stolice na jedno mjesto –tj. postave ih u različite odnose. Pita ih se potom da li mogu zamisliti predmete na mjestu gdje su maloprije bili. Budući je to mjesto zamislivo granice predmeta nisu samo materijal i oblik nego i mjesto na kojem su prije bili. Zbog mogućnosti sjećanja i zamišljanja ističemo da je čovjek taj koji određuje granice predmeta, a ne materijal ili oblik sam po sebi.
Čovjek koji uvijek živi u nekoj skupini, društvu mora poštovati granice koje to društvo definira. Npr – razred,
U društvu se stolice ne drže na kupu kakav su djeca napravila (naopačke i nabacano) nego se postavljaju u neku red. Taj red slaganja stolica može neka skupina dogovoriti kako želi. U krugu, u red jedna iza druge, jedna pokraj druge itd….
Svaki pojedinac dalje na toj stolici može sjediti kako god on želi, naslonjen ili ne, sa skupljenim ili prekriženim nogama itd.
Polaznike tražimo da zauzmu sami svoje pozicije sjedeći na stolicama kako god zamisle.
Šta su pri tom napravili. Koristili su svoje tijelo da individualno pokažu razliku između sebe. Različito su sjedili. Napravili su individualne GRANICE između sebe.
GRANICA JE TA RAZLIKA.
Prostor se pak sastoji od puno mogućih granica. Granica više nije samo stolica, nego postaje i pod, zid, strop, prozor, …. Prostor je sve oko nas, a razumijemo ga i vidimo njegove oblike tek kad imamo granicu. Tako sada dogovaramo da od stolica OGRADIMO neki prostor … PROSTOR OGRAĐEN STOLICAMA koji ima unutrašnju prazninu u koju se može ući i izaći iz nje. Tada ulazima i izlazimo svi skupa i igramo se sa ograđenim prostorom od stolica. Dakle napravili smo u jednom prostoru u kojem jesmo, drugi prostor radeći granicu između njih.
Nakon što se izigramo prostorom (npr unutra / vani isl…) opet ga pretvorimo samo u niz stolica koje smo nabacali bez nekog reda.
Ovim smo pokazali da je prostor određen granicom, da je granica razlika koju konstruira čovjek.
Što sad čovjeka (svakog od nas) određuje u prostoru. Njegovo tijelo. Zatražimo od polaznika da se svaki od njih iscrta na kapafiksu veličine cca 200/200cm i da unutar svog obrisa napišu svoje ime. Poslažemo te kapafikse i promatramo ih. Pokušavamo vidjeti razliku među likovima. Opet istićemo obrisnu crtu kao granicu lika. Sada većznamo da to nije jedina granica, nego da granicu moramo na neki način izgradit. Sada izrezujemo iscrtana tijela iz ploča kapafiksa. Od ploča koje ostaju sa prazninom gradimo kubus, a sa izrezanim tijelima se igramo fluoroscentnim bojama. Tražimo od polaznika da istaknu sebe u silueti. Ispišu i obojaju njima važne elemente tijela. NPR preko rana koje su doživjeli, ili dijelova tijela za koje misle da su im najvažniji, najljepši na njima, ili koje žele sakriti. Sa individualno označenim siluetama - tijelima u crnoj sobi radimo kompoziciju kroz koju prolazimo i komentiramo granice svojih i drugih tijela u prostoru, a čime konstruiramo i potpuno novi prostor. Kubus koji je prostor sam po sebi u prostoru Laube u sebi ima izdubljen novi prostor koji je nastao izrezivanjem obrisa tijela svih polaznika čime je opet ostvaren novi prostor koji je stvorio novu granicu.
Prvu ovogodišnju radionicu Male škole arhitekture potpisuje tim MŠA – Aneta Mudronja Pletenac, Mia Roth Čerina, Jelena Perić Bulaja, Gordana Košćec i Davorka Perić.
Prikladno za djecu od 5 do 12 godina. Mlađa djeca mogu sudjelovati uz prisustvo roditelja. Prijave nisu potrebne, samo u subotu dođite u Laubu. Radionica počinje u 15 sati.
Dosadašnje radionice u sklopu Male škole arhitekture možete pogledati
ovdje.