Nakon isticanja važnosti prozora kao konstitutivnog dijela povijesne građevine, Perušić je na temelju brojnih odabranih primjera iz europske arhitektonske baštine detaljno prikazao  tipologiju prozora s obzirom na različite namjene građevina. Osim što svojim oblicima i materijalima govore o funkciji zgrada, prozori prema tipologiji i detaljima izrade svjedoče i o vremenu izgradnje. Dio predavanja bio je posvećen analizi dosadašnjih konzervatorskih pristupa obnovama prozora, od kojih se veći dio odnosio na neke od najpoznatijih primjera obnova zagrebačke arhitekture, poput palače Banskih dvora, kuće Kolman, kuće Baum te mnogih drugih.

Nadovezujući se na prethodno predavanje, Šljivić je temu prozora proširio problematiziranjem njihove primjene na suvremenim primjerima obnova nepokretne baštine i njihovom nastojanju da očuvaju zatečene arhitektonske vrijednosti te u skladu s održivim građenjem. Kao višestruko važnim dijelovima arhitektonske cjeline zgrade, prozorima je pri obnovi važno posvetiti osobitu pažnju kod planiranja, projektiranja i same izvedbe. Obnova bi trebala uključivati i poboljšanje energetskih svojstava prozora, a time i čitave zgrade. Na temelju izabranih primjera obnova, povijesnih i suvremenih, analizirana su negativna i pozitivna ostvarenja u Hrvatskoj i svijetu. Negativni trend “pastifikacije” danas dovodi u pitanje mogućnost obnove povijesne baštine prema načelima održivog građenja, najčešće zbog nedovoljne informiranosti koja uzrokuje predrasude prisutne u konzervatorskim, no prvenstveno, u privatnim sferama, čijom suradnjom je moguće doći do zadovoljavajućih rješenja obnova. Osim iznošenja problema vezanih uz obnovu prozora, Šljivić je predložio sustavnu strategiju obnova prozora kroz različite faze, prikazujući tehničke aspekte različitih tipova prozora pogodnih za obnovu, te uz prezentaciju prozora dostupnih kod današnjih proizvođača.

Nakon predavanja uslijedila je diskusija u kojoj su predavači zajedno s posjetiteljima nastavili, na temelju vlastitog iskustva, iznositi mogućnosti i sveprisutne probleme vezane uz hrvatsku konzervatorsku praksu, posebice uz primjere obnove prozora.

Više informacija o programu Arhitektura i naslijeđe potražite ovdje.

Predavači

Perušić, Mladen, Autor programa

Uže područje rada: Konzervatorski projekti i konzervatorski nadzori nad radovima obnove kulturnih dobara Mladen Perušić (1944.) arhitekt. Diplomirao je 1969. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu gdje je bio asistent na katedri za Povijest arhitekture i umjetnosti 1970.-1978. Studirao je povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu 1967.-71. Voditelj grupe i projektant u birou 1970.-1990. U Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu od 1991.-2010. načelnik odjela za konzervatorsko-projektnu dokumentaciju gdje je izrađivao konzervatorske projekte i vodio obnove nepokretnih kulturnih dobara. Bio je voditelj Posebne komisije, Ministarstva kulture, za popis i procjenu ratnih šteta na spomenicima kulture sa sjedištem u Zagrebu, (sz Hrvatska) 1991.-1995. Popis referentnih radova Izvedeni projekti: Veslački centar na ršc Jarun za Univerzijadu 1987.: regatna staza, zgrade, gledališta i parter sz dijela centra, osnovna škola Malešnica 1989. Društveni dom (sada Mala scena) i klub Medveščak i dr. Obnove kulturnih dobara: sakralni; Remete, Gračani, Ksaver, Stenjevec, Brezovica, Lučko, Podsused, Odra, Sesvete, Kašina, Vugrovec, Markuševec, Granešina, Preobraženska, ... Razno: Umjetnički paviljon, Botanički vrt, Pravni fakultet Nazorova, Vila Pongratz, Mikulići, obnova 114 pročelja u Zagrebu. Urednik i suautor 2. knjige edicije Sveučilište i grad: Izložbeni paviljon u Botaničkom vrtu, 2007. i u 3. knjizi - Arhitektonska povijest zgrade Sveučilišta 1856.-1956., Kapela sv. Martina u Podsusedu u zborniku župe i dr.

Ksenija Petrić dipl. ing. arh., viša stručna savjetnica konzervatorica Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Zagrebu ksenija.petric@min-kulture.hr Rođena 1956. godine u Splitu, osnovnu i srednjoškolsku naobrazbu stekla u Zagrebu. Diplomirala 1980. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stručni ispit položila 1982. godine. Apsolvirala poslijediplomski studij AF Graditeljsko naslijeđe (god. 1981-83), a 1990. g. završila stručno usavršavanje s područja arhitektonske konzervacije (ARC 90) u međunarodnom centru ICCROM u Rimu. Od 1981. g. stalno zaposlena u konzervatorskoj službi, u tadašnjem Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu, kasnije Konzervatorskom odjelu u Zagrebu Ministarstva kulture gdje radi na različitim poslovima zaštite i obnove graditeljskog naslijeđa : na vođenju upravnog postupka i konzervatorskog nadzora, na terenskim istraživanjima, evidenciji stanja, valorizaciji i pripremi dokumentacije za kulturna dobra te na izdavanju smjernica i mjera zaštite. U funkciji voditelja projekta radila na izradi konzervatorskih studija za zaštitu povijesnih cjelina malih gradova, seoskih naselja i pojedinačnih graditeljskih sklopova. U suradnji s interdisciplinarnim timom izradila elaborate konzervatorske dokumentacije za prostorne i urbanističke planove posebno planove područja posebne namjene (NP Plitvička jezera i PP Lonjsko polje) uz razvijanje konzervatorske metodologije obrade i analize prostora. Radove publicira u stručnoj literaturi, sudjeluje s predavanjima na simpozijima u zemlji i inozemstvu te na radionicama o obnovi baštine. Posebno aktivna u promicanja ideje zaštite kulturne baštine u lokalnim zajednicama organizacijom izložbi, predavanjima, prezentacijom projekata i sl.. Zadnjih godina angažirana na unaprijeđenju zaštite i obnove drvene tradicijske arhitekture. Koautor je „Priručnika za obnovu posavske tradicijske drvene kuće“ U okviru godišnjih izložbi ostvarenja hrvatskih arhitekata prezentirane su realizacije obnove na kojima surađuje kao konzervator – koautor : Rekonstrukcija zgrade nekadašnjeg mlina vodenice – Mlinica Brajković – Orešković na Majerovom vrilu u Sincu (Izložba Realizacije 2003., Nominacija za nagradu „Viktor Kovačić“, Čovjek i prostor broj 07-08. 2004.) i Rekonstrukcija tradicijske pilane na vodeni pogon u NP Plitvička jezera, (Izložba Realizacije 2004. Čovjek i prostor, broj 03-04 2005). Za konzervatorski rad odlikovana 1997. g. Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.