Na koji način grad i država mogu biti konkretni i učinkoviti u korigiranju prostornih “grešaka”? Je li birokratska i strukovna sporost prokletstvo koje će ih u tom naumu vječno sputavati?

Ima li smisla u jednom strukovnom mediju, pa bio on i digitalno “beskonačan” poput ovog, online prostor trošiti na jedan (poduži!?) prilog u glavnom TV Dnevniku od prije desetak dana, na prilog o promociji “knjige” Uprknuće splitskog KOLEGE Jerka Rošina? Ima li smisla uopće pažnju krizom zabrinute struke usmjeravati na ovaj…incident? Potpada li taj neukus ikako pod arhitekturu, samo zato što se slučajno radi o trabunjanjima jednog – Nazorom nagrađenog (!?) – arhitekta? 

Zahvaljujući bombastičnim intervjuima, glupim pitanjima i senzacionalističkom pristupu, arhitektura se danas u medijima često prikazuje na jedan banalan i “jeftin” (odnosno skup i luksuzan) način, što arhitekte jednostavno – izluđuje.