Grad

Grad je jedan od onih koji se uvuku pod kožu. Svaka ulica ima svoju priču, svaka kuća u ulici svoju, svaka klupa svoju, svaki čovjek svoju. Ako priče nisu očite, lako ih se iskonstruira; jedna stvar se nadoveže na drugu i nastane knjiga. Knjiga o gradu. Čini mi se jako teško napisati bilo što o Barceloni jer sve što mi padne na pamet ima toliko različitih slojeva koji se neprekidno množe i teško se zaustaviti na samo jednom.

Jedne nedjelje sam slučajno naišla na Hort de Xino, urbani vrt u Ravalu. Priča o urbanim vrtovima Barcelone potječe još iz 1997. godine ali ovaj se zeleni tek godinu dana.  Raval je dugo nosio obilježje najlošije četvrti u gradu,  poznatije kao Kineska četvrt iako Kinezi  zapravo nisu nikad živjeli tamo, ali zbog nerazvijenosti, prenapučenosti, loših životnih uvjeta, visoke koncentracije bordela u prošlosti, kvart je zaradio lošu reputaciju. Lokalno španjolsko stanovništvo se u velikoj mjeri odselilo te je Raval danas uglavnom dom imigrantima iz Maroka, Filipina, Pakistana i drugih zemalja, ali u zadnje vrijeme i sve privlačniji umjetnicima koji se zbog nižih cijena najma odlučuju na boravak upravo u ovoj četvrti koja i danas nosi  obilježja „slama“.  U posljednja dva desetljeća gradska uprava je intezivno radila na projektu revitalizacije Ravala što je rezultiralo implementiranjem 10 hektara novih javnih prostora, dva nova parka, 26 trgova, posađeno je više od 4000 novih stabala, izgrađena su dva doma za umirovljenike, novi sportski kompleksi, te stambene zgrade. U Ravalu je tako danas smješten i Muzej suvremene umjetnosti Richarda Meiera te Filmoteca de Catalunya Josepa Lluisa Matea. Cijeli projekt je imao veliki utjecaj na lokalno stanovništvo stoga je u duhu izgradnje nove stare četvrti došlo je do razvoja urbanih vrtova koji su postali dio urbane obnove cijele četvrti. Osim neupitnog socijalnog značaja za život stanovnika,   urbani vrtovi u velikoj mjeri rješavaju i problem bio otpada.  Stanovnici sami rade kompost za vrtove pa se umjesto neugodnih mirisa iz kontejnera gradom se širi miris sezonskog voća i povrća. Urbani vrtovi čine dio nove zelene slike grada.

Raval | Hort de Xino

Raval: MACBA | Museo de arte Contemporània de Barcelona


Raval: CCCB | Centre de Cultura Contemporània de Barcelona

Barceloneta | zvuk

Stručna praksa

Krajem rujna 2013. započela je moja stručna praksa preko programa „Architecture without borders“ u suradnji sa Leonardo Da Vinci programom cjeloživotnog obrazovanja u Barceloni. Radno mjesto tri mjeseca koja su uslijedila bilo je u arhitektonskom uredu Arriola y Fiol koji  je bio smješten u četvrti Eixample, urbanistički najprepoznatljivijem dijelu Cerdinog plana Barcelone iz 1859-e godine.  Svakodnevni put od mjesta rada do mjesta stanovanja vodio me od Sagrade Familie i Casa Mile u Eixample-u,  kroz šareni Raval,  ugodni Sant Antoni  do Poble Seca gdje sam živjela u iznajmljenom stanu sa dvije cimerice. Ulica u kojoj smo živjele bila je smještena odmah ispod Montjuica te su nam njegovi parkovi, el Teatro Greco i Fundacio Joan Miro postali omiljeno mjesto nedjeljnih ručkova na otvorenom, rekreacije i posjeta izložbi. Osnovno prijevozno sredstvo su bile noge te u rijetkim slucajevima lošeg vremena ili kašnjenja na posao metro.  Biti pješak u Barceloni je izrazito ugodno; u svakom kutu javnog prostora Barcelone se osjeća  misao na pješaka, bilo da se radi o pješačkim stazama, parkovima, trgovima ili cestama. 

Sant Antoni | bar


El Born | Santa Maria del Mar

Ured

U uredu je vladala internacionalna atmosfera, kolege s kojima sam dijelila ured bili Katalonci, Talijani i Nizozemci.  Odmah po dolasku Andreu Arriol me upoznao sa funkcioniranjem ureda i tekućim projektima. U uredu su se razgovori većinu vremena vodili na katalonskom što je bio priličan izazov prvih dana. Osim što sam se pobliže upoznala s radom arhitekata Arriola y Fiol koji potpisuju priličan broj uspješnih arhitektonsko-urbanističkih projekata u Barceloni, oboje su se pokazali kao izvrsni mentori tijekom prakse u njihovom uredu.  Arhitektonsku praksu Carmen i Andreu su započeli 1987 godine s idejom istraživanja relacija između arhitekture i urbanizma, te smanjivanja ustaljene odvojenosti dvaju disciplina. Tijekom svoje dugogodišnje prakse realizirali su niz projekata koji danas čine landmark Barcelone poput Placa d'Islandie, Gran via de les Corts Catalanes, Parc Central de Nou Barris, Plaça Virrei Amat, Plaça del Fossar de les Moreres, Parc del Molinet, Torre Urrutia i drugih. Kriza koja je ušla duboko u španjolsku arhitekturu okrznula je i ovaj ured. Od tridesetak zaposlenih koji su radili u uredu Arriola y Fiol, sad ih je ostalo desetak. U uredu su upravo zbog toga više orijentirani na projekte u ostatku Europe nego u Španjolskoj.  Projekt La Rose de Cherbourg  u Parizu jedan je u nizu projekata koje je ured sudjelovanjem na natječajima te ujedno projekt na kojem sam i ja surađivala tijekom boravka u uredu. Radi se o revitalizaciji pariškog La Defensa gdje smo u suradnji sa uredom Jean Nouvela razvili projekt trgovačko-poslovnih prostora i javnih zelenih površina.

A y F | Carrer Mallorca 289

Erica, Eris, Ana, Anton, Piergiorgio


A y F | Plaça d’Islàndia | Barcelona | 1995


A y F | Parc Central de Nou Barris | Barcelona | 2006

Više od arhitekture

Ekonomska kriza koja je u velikoj mjeri zahvatila arhitektonsku struku ostavila je duboki trag na arhitektima te je negativan stav prema profesiji  bio sveprisutan. Unatoč tome svjedočila  sam nekim novim projektima i upoznala ljude koji i na ovu situaciju gledaju pozitivno. Čini mi se da se arhitektura kreće prema osvajanju novih prostora koji možda ne moraju nužno biti fizički.  Ova kriza bi trebala potaknuti neka nova propitivanja, pozabaviti se pobliže odnosom arhitekture s ostalim umjetnostima i tehnologijom,proširiti se na neka nova područja i osloboditi se okvira koji se možda predugo nisu mjenjali.

Ana Martinović

Više o arhitektonskom uredu Arriola y Fiol saznajte na http://arriolafiol.com/

Potprogram Leonardo da Vinci u sklopu EU Programa za cijeloživotno obrazovanje (Life Long Learning Programme – LLL) obuhvaćao je strukovno obrazovanje i osposobljavanje te je bio osmišljen tako da svojim aktivnostima potiče razvoj znanja, vještina i kvalifikacija svih sudionika.

Sudjelovanjem u nekoj od aktivnosti potprograma Leonardo da Vinci, korisnici su imali mogućnost stjecati nova životna iskustva te primjenom stečenih znanja, značajno doprinijeti radu matične ustanove, mogućnostima vlastitog zapošljavanja na tržištu rada te samom gospodarstvu. Potprogram Leonardo da Vinci omogućavao je prijenos dobrih praksi i inovacija u gospodarstvu između država sudionica, usklađivanje obrazovnog sustava sa tehnološkim napretkom i tržištem rada te osobni i profesionalni razvoj sudionika. Više o dobitnicima stipendija saznajte OVDJE, a više o potprogramu Leonardo da Vinci ovdje.

p