Društvo Arhitekata Zagreba

Na koji način grad i država mogu biti konkretni i učinkoviti u korigiranju prostornih “grešaka”? Je li birokratska i strukovna sporost prokletstvo koje će ih u tom naumu vječno sputavati?

Paradoksalno, prirodni “refleks” grada u nastanku nije da postane grad, nego da (p)ostane – selo. Većini je nekultura prihvatljivija od kulture koju gradskost nameće i zahtijeva.

Program pogledaj.to LIVE u Vip clubu u četvrtak, 10. svibnja predstavlja format GZGZG – Gost zove gost(a) zove gosta! Riječ je o novom formatu diskusija čiji bi sudionici trebali o određenoj temi razgovarati kroz tri različite perspektive gledišta, stavova i razmišljanja

DAZ vam donosi intervju s hrvatskim predstavnicima na ovogodišnjem venecijanskom bijenalu. Ana Dana Beroš i Dominko Blažević, DAZ-ovi web urednici, razgovarali su s Tomislavom Pavelićem i članovima Pulske grupe, Ivom Marčetić, Emilom Jurcanom i Vjekoslavom Gašparovićem te saznali sve o njihovom nastupu na Bijenalu, kako je došlo do suradnje i što možemo očekivati.

Ima li smisla u jednom strukovnom mediju, pa bio on i digitalno “beskonačan” poput ovog, online prostor trošiti na jedan (poduži!?) prilog u glavnom TV Dnevniku od prije desetak dana, na prilog o promociji “knjige” Uprknuće splitskog KOLEGE Jerka Rošina? Ima li smisla uopće pažnju krizom zabrinute struke usmjeravati na ovaj…incident? Potpada li taj neukus ikako pod arhitekturu, samo zato što se slučajno radi o trabunjanjima jednog – Nazorom nagrađenog (!?) – arhitekta? 

Zahvaljujući bombastičnim intervjuima, glupim pitanjima i senzacionalističkom pristupu, arhitektura se danas u medijima često prikazuje na jedan banalan i “jeftin” (odnosno skup i luksuzan) način, što arhitekte jednostavno – izluđuje. 

Do kraja ove godine ispunite svoj profil na webu i sljedeću godinu započnite s besplatnim vikend odmorom za dvoje u Spa&Sport Resortu Sv. Martin na Muri! Rok za popunjavanje profila je 30.12.2011. do 12 sati.

Čiji je grad i kome pripada? “Nama” ili “njima”? Nekolicini, većini ili baš svima? Koliko demokratičan, koliko uključiv i otvoren treba biti proces odlučivanja o njegovoj sadašnjosti i budućnosti? Trebaju li svi odlučivati, ili samo neki, odabrani i za to kvalificirani? Ali, okrenemo li pilu naopako: kojim pravom arhitektonska i urbanistička manjina, ma koliko stručna bila, može/smije većini nametati svoj sud, svoj ukus, svoje projekte i vizije grada i gradskosti?

Vodič daje sažet pregled arhitekture grada Splita u 20. stoljeću prikazujući 100 građevina koje prema odabiru uredništva na najbolji način prezentiraju sto godina splitske moderne arhitekture.

Niste zalutali! Pred vama je novi web DAZ-a.

Iznenada, u samo nekoliko tjedana, “dogodila su nam se” dva iznimna arhitektonska vodiča: prvo splitski (Split: arhitektura 20. stoljeća, skupine autora), pa onda i zagrebački (Arhitektonski vodič Zagreba, Aleksandra Lasla). Uz nedavno objavljeni povijesno-kulturni vodič Židovski Zagreb (Knežević-Laslo), te najavu skorašnjeg izlaska džepnog vodiča kroz arhitekturu Zagreba DAZ-ove Sekcije mladih, ovu godinu se već sada slobodno može proglasiti godinom arhitektonskih – i njima sličnih – vodiča. Različitost autorâ i pristupâ ipak su kakva-takva kompenzacija za njihovo kašnjenje. Bolje ikad…

Kulturne radnike, intelektualce i kritičare bilo koje zemlje – a posebice jedne male, i svjetskim kulturnim centrima moći periferne, poput naše – moguće bi bilo ugrubo svrstati u dva tabora. Postoje tako oni (nazovimo ih lokal-patrioti) koji pokušavaju iznova pokazati i dokazati, da je naša umjetnost, naša arhitektura, naša književnost, štogod, sasvim na razini svjetske produkcije, ako ne i bolja, i postoje oni koji misle da tomu možda nije uvijek tako, koji su nešto samokritičniji u toj procjeni (nazovimo ih…skeptici, cinici?). 

U prostorijama DAZ-a donekle provokativno predavanje ovih dana održao je Andreas Ruby, “arhitektonski amater”, kako se sam voli nazivati. Amater, u onom poetičnom i etimološkom smislu ljubitelja arhitekture; ali arhitektonski amater i zbog činjenice da nije obrazovan kao arhitekt, već kao povjesničar umjetnosti (doduše uz dodatnu arhitektonsku edukaciju pod mentorstvom – ni manje ni više nego – Paula Virilia i Bernarda Tschumija).

Quartzsite u Arizoni selo je (odnosno gradić, engl. town) usred ničega, nešto kućica razbacanih oko jednog običnog nadvožnjaka, neuglednog križanja dviju autocesta usred pustinje. U njemu tokom godine stalno prebiva tek oko tri tisuće stanovnika, a najveća atrakcija je, čini se, Paul Winer, nudist u svojim 60-ima i vlasnik lokalne knjižare, većinu vremena gol i dobro raspoložen, odjeven tek u šešir, naočale i svoj legendarni nakurnjak...

Početak ljeta, uz uobičajeno obećanje još jedne rekordne sezone (zar i u ovoj recesiji!?), označava i ponovnu pojavu nekih drugačijih “arhitektura” na ovim obalama. U pokretu su milijuni ljudi, nošeni kako željom za osvježenjem tako i refleksom konformizma. Ljetni godišnji odmor provodi se obavezno na moru i uz njega, između ostalog i kako bi se imalo zadovoljavajuć odgovor na neizbježna pitanja prijatelja i znanaca: kamo ćete ove godine, i, poslije, gdje ste bili?

Adolf Loos je rekao ovako: “Hodajući šumom naiđete na zemljani humak, dva metra sa metar. Najednom postajete ozbiljni, i nešto u vama kaže: Netko je ovdje pokopan. To je arhitektura.” (Ali i afekt, naravno.)

U rubrici ´Kolumna´ pročitajte osvrt na netom dovršeno spomen-područje na Velikom Kornatu

Na natječaj koji je trajao od 26. siječnja 2010. do 8. veljače 2010. pristiglo je petnaest (15) prijava, od kojih dvije u skladu s propozicijama natječaja...